Autor: HDS

Sva djeca od davnine se posebno raduju blagdanu svetog Nikole, biskupa, 6. prosinca. Od pamtivijeka su se 5. prosinca uvečer čistile čizmice i cipelice, stavljale u prozor i nestrpljivo bi se čekalo jutro 6. prosinca. Djeca su znala ustajati i noću ili rano jutrom pa vidjeti je li sveti Nikola prošao i ostavio kakav darak. Ako su djeca bila dobra, čekao ih je dar u prozoru. Ako su bila zločesta, onda su se bojala krampusa, koji je išao iza svetog Nikole, zveckao lancima, nosio vile i sl. Zločestoj djeci dijelio je šibe, a dar svetog Nikole je izostao. U minula vremena kad se živjelo još teže nego danas, djeca su se posebno radovala Nikolinju. Tako je u jednoj davnoj čitanci, među ostalim, bilo napisano: „Ide sveti Niko i nosi pun koš, koja djeca budu dobra ta će dobit još.” Svim

Prema kalendaru, 4. prosinca je sveta Barbara. Zaštitnica je rudara, ali u nekim hrvatskim krajevima na ovaj dan sije se pšenica koja će lijepa, zelena, ovijena hrvatskom trobojnicom, stajati na Božićnom stolu ili pod borom. U nekim mjestima, u sredini pšenice na Božić je stajala svijeća, također crvene, bijele i plave boje, uz koju se za vrijeme Božićnih blagdana obitelj moli prije jela, pogotovo prije badnje večere. U pojedinim krajevima na Barbaru se darivalo djecu, a negdje je u kuće rano jutrom dolazio "položaj". On je želio blagoslov obitelji, uz riječi: "Rodilo se, telilo se, ždrijebilo se, janjilo se, leglo se, macilo se...". Morala je to biti muška osoba. U većini krajeva pšenica se ipak sijala na svetu Luciju 13. prosinca, a običaj "položaja" događao se negdje na Badnjak, a n