Sva djeca od davnine se posebno raduju blagdanu svetog Nikole, biskupa, 6. prosinca. Od pamtivijeka su se 5. prosinca uvečer čistile čizmice i cipelice, stavljale u prozor i nestrpljivo bi se čekalo jutro 6. prosinca. Djeca su znala ustajati i noću ili rano jutrom pa vidjeti je li sveti Nikola prošao i ostavio kakav darak. Ako su djeca bila dobra, čekao ih je dar u prozoru. Ako su bila zločesta, onda su se bojala krampusa, koji je išao iza svetog Nikole, zveckao lancima, nosio vile i sl. Zločestoj djeci dijelio je šibe, a dar svetog Nikole je izostao. U minula vremena kad se živjelo još teže nego danas, djeca su se posebno radovala Nikolinju. Tako je u jednoj davnoj čitanci, među ostalim, bilo napisano:
„Ide sveti Niko i nosi pun koš,
koja djeca budu dobra ta će dobit još.”
Svima kojima je 6. prosinca imendan: Nikolama, Nikolinama, Mikama, Mikolama i svima drugima, od srca čestitamo!