Razgovor: prof. dr. Goran Dodig – Vojni rok i više nego dobrodošao

O tome da ili ne vojni rok i po kojemu modelu, razgovarali smo s prof. dr. Goranom Dodigom, poznatim psihijatrom i saborskim zastupnikom.
– Vojni rok apsolutno da. I to vojni rok od četiri mjeseca, što bi bilo dostatno da se nauče osnovne vojne vještine. Predlažem da se ta četiri mjeseca priznaju u radni staž, kako to ne bi bilo “izgubljeno vrijeme” i da služenje vojnog roka bude “olakšica” pri zapošljavanju – kaže dr. Dodig.
Zanimalo nas je i njegovo mišljenje o tome je li ukidanje obvezog služenja vojnog roka u HV-u bio dobar ili loš potez?
– Ukidanje je posljedica nepromišljenosti, neznanja i prihvaćanje filozofije dodvoravanja djeci i ljudima bez ikakve odgovornosti. Hrvatska je vjerojatno jedina zemlja u svijetu koja je 12 godina od završetka nametnutog joj rata i nakon ratnih iskustava, nemirne geopolitičke situacije u svom okruženju, gdje neke zemlje imaju stalne i otvorene pretenzije prema njoj, ukinula obvezni vojni rok.
– Ukinut je nekritično i tim se činom pokazala sva neozbiljnost državne politike i onih koji su tada vodili državu – odgovara.
Vojska je, tvrdi Dodig, kad se površno promatra neisplativa, a zapravo je garancija sigurnosti, a bez sigurnosti nema uspješnog razvoja, mirnog života i svih onih elemenata koji državu čine državom.
– U vojsku idu mladi ljudi, a nezaobilazna je činjenica da se mladim ljudima posljednjih godina gura filozofija neodgovornosti, površnosti i samo interesa za lagodnim životom. Stoga smo dobili generacije mladih ljudi koje žive u radikalnom individualizmu, a to rezultira nevođenju računa o bilo čemu što se njih izravno ne tiče.
– Nasuprot tome, u vojsci se uči redu, radu, disciplini i stvaraju se odnosi čovjek-čovjek i čovjek-zajednica, kao i odnosi prema državi, a uči ih se i domoljublju na ispravan način. U vojsci im treba prezentirati što su sve njihovi očevi i djedovi napravili za ovu državu, da bi oni mogli u njoj uživati – kaže Dodig i pita se odakle mladima pravo da od države traže radno mjesto, ako oni to  radno mjesto ne žele braniti .
– Odakle mladima uopće pravo da kažu da bi u slučaju novog rata sjeli u prvi avion i napustili zemlju. Moguće je da je njihovo takvo razmišljanje potakla činjenica da su na početku Domovinskog rata neki imućniji i moćniji Hrvati svoju djecu poslali u inozemstvo, kako bi bili lišeni ratnih događanja u Hrvatskoj.
– I to su bili negativni primjeri i nitko se u ovom društvu ne smije s njima identificirati. Ja isto imam djecu i strah me za njih i nadam se kako rata više neće biti. Međutim, kada bi ga bilo, ja bih bio zadnje ništavilo kada bi im rekao da napuste svoju zemlju – kazuje prof. dr. Dodig.

Piše: Ivica Marković

Izvor: Slobodna Dalmacija

Odgovori

Hrvatska Demokršćanska Stranka koristi kolačiće da bi osigurali prilagođeno i bolje iskustvo korištenja web stranice.​ Više o pravilima o kolačićima pročitajte ovdje.

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close